Prije nekih pola godine, jedan duvanjski umirovljenik iz sela Grabovice, a koji je živio i radio u Švicarskoj, obratio nam se sa svojom velikom željom za koju je ponudio “šta god treba”.
Ta velika želja, “koju samo mi možemo ispuniti”, bila je da mu izvadimo rogove od vola iz jedne jame sa dva ulaza u blizini Buške (Roške) peć-i, gdje je davne 1956. godine, njegovom ocu, dok je čuvao svoje stado, mladi vol upao u “duboku” jamu.
Više puta smo dogovarali i odgađali istraživanje jame zbog vremenskih neprilika, ali i zbog drugih obaveza.
Dok smo odgađali, u međuvremenu smo saznali da je slovenska ekipa na našoj ekspediciji 2022. istraživala jednu jamu sa dva ulaza, te su u njoj pronašli rogove od vola, a jama se nalazila “blizu” Buške peći.
Učinilo se to kao lagan zadatak, jer je prema nacrtu jama Stari konak (koju su istražili slovenci) duboka 26 metara, te je iz nje bilo potrebno samo izvaditi rogove.
Da ne bi “lutali” tražeći jamu, uz našeg umirovljenika iz Grabovice, priključio nam se i vodič iz Brišnika koji je na ekspediciji vodio slovence do jame.
A onda, samim izlaskom iz auta, te polaskom prema jami, bilo je jasno da se ne radi o istoj jami.
Vodič iz Brišnika krenuo je istočno, a umirovljenik iz Grabovice sjeverno, uz povike “nije tamo moja jama”.
Srećom, ponijeli smo bušilicu, fikseve, “dovoljno” konopa i opremu za izradu nacrta, tako da smo bili spremni za istraživanje novog speleološkog objekta.
Nakon kilometar hodanja došli smo do jame koju nitko nikada nije istraživao, te je slijedilo opremanje i izrada speleološkog nacrta.
Prema speleološkom nacrtu, dubina jame je 51 metar, a strmim dnom spušta se na 56 metara ukupne dubine, pa je tako “dovoljnih” 70 metara konopa, “jedva” doteklo.
Silaskom na dno, prvo su se tražili rogovi, ali njih “nije bilo”, pa je uslijedilo razočaranje uz rečenicu “kako ćemo sad čoviku na oči”.
Malo boljim pregledavanjem uočili smo da se ispod stijena nalaze “neke” kosti, pa smo nakon kratkog otkopavanja, među njima pronašli i ono po što smo najviše došli – rogove. A osim rogova, jama je posebna i po tome što je stanište pravom malom špiljskom životinjskom carstvu.
Tako smo u jami pronašli kornjaše (Coleoptera Haplotropidius), jednokožne rakove (Isopoda), skokune (Collembola), dvorepca (Diplura) i dvije vrste špiljski paukova.
Jama je dobila ime “Varivodina jama”, po nadimku vlasnika vola.
Nakon istraživanja, druženje se nastavilo kod našeg domaćina u Grabovici, a osim odličnog ručka, podržao je i naš rad svojim novčanim prilogom za društvo, na čemu mu se zahvaljujemo.
EKIPA: Josip Marković, Domagoj Madunić, Vinko Šarac i Nikola Šarac.
VODIČI: Mate Gadža (Grabovica) i Ivan Ćurčić (Brišnik).