Danas, u petak 4. listopada je blagdan svetog Franje Asiškog, u vjerničkom puku omiljenog sveca, osnivača i zaštitnika franjevačkog reda. Sretan imendan svima koji nose ime Franjo, Frane, Franc, Francisko, Franciska, Franjka, Franjica, Franica, Franka, … i svima koji nose izvedenice imena tog omiljenog katoličkog sveca.
Sv. Franjo Asiški rodio se početkom god. 1182. u Asizu kao sin trgovca Pietra di Bernardonea i Francuskinje Ivane. U odsutnosti oca krstila ga je majka davši mu ime Giovanni (Ivan). Otac je tome imenu kasnije dodao Franjo, s kojim je taj svetac ušao u ljudsku povijest. Osnivatelj je Franjevačkoga reda (Assisi, 1181. ili 1182 – Assisi, 1226).
Nakon bolesti i obraćenja napustio je obiteljsku kuću i od 1208. živio kao prosjak (odatle mu nadimak il Poverello – Siromašak) i putujući propovjednik, brinuo se za gubavce i popravljao ruševne crkve. Njegovo propovijedanje o »evanđeoskom siromaštvu« brzo se širilo, pa su mu se već 1209. priključili prvi istomišljenici. Kako je broj pristaša brzo narastao, Franjo ih je okupio u Red manje braće (→ franjevci) i sastavio jednostavna pravila koja su se zasnivala na tekstovima Novoga Zavjeta; braća su se obvezivala na življenje u siromaštvu i pokori te služenju ljudima i Crkvi. Pravila je usmeno odobrio papa Inocent III. (1209), dok ih je Honorije III. konačno potvrdio papinskom bulom (1223). Godine 1212. priključila se Franji i asiška plemkinja Klara pa tako nastaje i ženska grana franjevačkoga reda. (→ klarise).
Nalazeći se jednog dana u crkvi Sv. Marije anđeoske, čuo je kod mise ove evanđeoske riječi: “Ne pribavljajte sebi u pojase ni zlatna, ni srebrna, ni bakrena novca; ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obuće, ni štapa, jer radnik zaslužuje uzdržavanje!” (Mt 10,9-10)… Čuvši te riječi, bio je tako snažno zahvaćen ljubavlju prema siromaštvu da je uskliknuo: “To je što tražim, to je što svim srcem želim!” Kasnije mu je svećenik protumačio sav smisao tih riječi, a i onih koje iza njih u Evanđelju sv. Mateja slijede. Iz njih proizlazi apsolutno siromaštvo, ponizno predanje i pouzdanje u Boga, obilaženje i propovijedanje Radosne vijesti Božjemu puku.
Tako poučen i zahvaćen Božjom riječju iz 10. glave Matejeva evanđelja, Franjo je svoju pustinjačku odjeću zamijenio “minoritskom” – manje braće, kako će kasnije nazvati svoj red i njegove sljedbenike. Odložio je remen, sandale i štap, a svoju je grubu tuniku opasao bijelim konopom. Na glavu je stavio kapucu ili kukuljicu, kakvu su tada običavali nositi umbrijski seljaci. I tada je u svojoj župnoj crkvi Sv. Jurja u Asizu s velikim duhovnim žarom izrekao svoju prvu pokorničku i moralnu propovijed: “jednostavnom riječju ali velikodušnim srcem, pobuđujući i izgrađujući svoje slušatelje”. Za svoju je zaručnicu izabrao sestricu siromaštinu, a te će neobične zaruke genijalni Dante, koji će i sam postati franjevački trećoredac, opjevati u stihovima svojim nenadmašivim pjesničkim perom.
Franjo je njegovao misionarski duh Crkve pa se i sam s križarima uputio na Istok (1219), gdje se uspio sastati sa sultanom Al-Malikom. Već sljedeće godine odrekao se svih upravnih dužnosti u Redu, povukao se u samoću na Monte Alverno, gdje je doživio mistično iskustvo stigmatizacije (1224), što je prvi zabilježeni slučaj te pojave uopće. Ponovno je krenuo propovijedati, ali se zbog bolesti vratio u Assisi.
Franjo je dvije godine prije smrti ušao u posljednji odsjek svoga duhovnoga puta, u mističnu suobličenost s Kristom, koja je po svetim ranama što ih je primio dobila i svoj vidljivi izraz. Teško bolestan Franjo se dao prenijeti u crkvu Sv. Marije anđeoske, na mjesto gdje je jasno upoznao svoj životni poziv. Položen na golo tlo, umro je uz pjevanje 141. psalma u subotu 3. listopada 1226. u 7 sati uvečer. Toma Celano piše: “Smrt je pjevajući primio.” U tome kao i u svemu drugome bio je dosljedan. U svojoj slavnoj “Pjesmi brata Sunca” smrt je nazvao “sestricom”, on ju je kao takvu radosno i dočekao.
Papa Grgur IX. već dvije godine nakon Franjine smrti proglasio ga je svetim. Isti je Papa odredio da mu se pokraj Asiza ili bolje na rubu toga grada podigne u čast dvostruka veličanstvena bazilika. U nju je god. 1230. bilo preneseno svečevo tijelo. Kasnije se dogodilo nešto pomalo neshvatljivo: da se više nije točno znalo za svečevo tijelo. Nakon mučnih radova tijelo je napokon god. 1818. opet pronađeno pod glavnim oltarom. Danas se čuva u donjoj bazilici na povišenom mjestu.
Pet načina kako obilježiti blagdan sv. Franje
Darujte vreću odjeće
Sveti Franjo pripadao je bogatoj obitelji trgovaca i u početku je uživao u svjetovnom životu. No kad ga je Bog pozvao na radikalno obraćenje, tada je odlučio odustati od luksuza ovoga svijeta i prihvatiti život u siromaštvu i pokori. U jednom je trenutku pred ocem skinuo svoju odjeću kako bi se odrekao svega što ga veže za ovaj materijalni svijet. U tom duhu, blagdan svetoga Franje izvrsna je prilika da skupite određenu količinu svoje odjeće koju rijetko nosite te je podarite nekomu tko je u potrebi ili je donirate nekoj dobrotvornoj ustanovi. No pazite da u toj odjeći ne budu samo dronjci i poderana odjeća. Na taj ćete način doista skrbiti i za svoga brata u nevolji, po uzoru na svetoga Franju.
Blagoslov kućnih ljubimaca
U mnogim župama, osobito u zemljama Zapada, organizira se poseban blagoslov kućnih ljubimaca na blagdan svetoga Franje. I članovi protestantskih Crkava časte ovoga velikog zaštitnika svega stvorenja tako što upriličuju svečane procesije s najrazličitijim životinjama. U našim krajevima ne postoji takav običaj, ali možete to učiniti i privatno. Blagoslovite svoje kućne ljubimce, poškropite ih blagoslovljenom vodom i izmolite posebnu blagoslovnu molitvu, primjerice Pjesmu stvorenja. Ovaj će događaj posebno drag biti djeci koja će na ovaj način primiti lekciju iz franjevačke brige za sve stvoreno i hvale Bogu po svim njegovim stvorenjima.
Pohodite crkvu koju opslužuju franjevci
Ranije smo već naglasili kako je sveti Franjo utemeljitelj franjevačkoga reda u Crkvi. U našim krajevima postoje brojne franjevačke zajednice okupljene u samostanima. Osim samostanskih, postoje i brojne župne crkve koje opslužuju svećenici franjevci te je blagdan sv. Franje izvrsna prilika da posjetite jednu takvu crkvu. Postoje i župe posvećene sv. Franji, u kojima ćete na taj dan imati priliku izmoliti poseban zagovor ovoga velikog sveca. U nekim slučajevima na uočnicu, 3. listopada, možete nazočiti posebnom obredu preminuća svetoga Franje.
Pripravite talijansku hranu
Rodni grad svetoga Franje je Asiz, gradić smješten u pokrajini Umbriji u Italiji. Ova pokrajina, baš kao i sve druge talijanske pokrajine, ima posebne kulinarske specijalitete. Ne morate nužno biti kuhar kako biste spravili ove specijalitete. Možete se poslužiti nekom vrstom mesa, specifičnom za Italiju, poput primjerice mortadele ili pršuta, možete načiniti bruskete ili skuhati špagete ili drugu vrstu tjestenine, a dakako, sve začinite s malo maslinova ulja i balzamičnog octa.
Za objed izmolite neku franjevačku molitvu
Postoje brojne molitve koje se pripisuju svetom Franji Asiškom. Najpoznatija je njegova molitva za mir ili molitva pred križem. Iako nije sigurno da je sveti Franjo zapisao ovu molitvu, ipak se zna da je on živio ovu molitvu. Možete je izmoliti pred polazak na počinak ili uz neki objed, osobito ako su okupljeni svi ukućani.
Svevišnji, dični Bože,
rasvijetli tmine moga srca.
Daj mi pravu vjeru,
čvrstu nadu, savršenu ljubav; smisao i
spoznaju, Gospodine,
da izvršim tvoju svetu i istinsku volju! Amen.