Na naslovnici časopisa Time dominira fotografija veličanstvenog snježnobijelog vuka uz provokativan naslov: “Povratak strašnog vuka”. Riječ je o danas izumrloj vrsti – Canis dirus, poznatoj široj publici ponajviše kroz seriju Igra prijestolja, iako je ovaj vuk zaista postojao. Prije više od 10.000 godina lutao je prostranstvima Sjeverne Amerike.
Iza ove globalne vijesti stoji američka biotehnološka tvrtka Colossal Biosciences, koja tvrdi da je, koristeći napredni genetički inženjering i drevni DNK, uzgojila tri mladunčeta strašnog vuka – Romula, Rema i Khaleesi – i tako “vratila izumrlu vrstu”.
No, znanstvena zajednica ne dijeli u potpunosti njihov entuzijazam. Prema riječima zoologa Philipa Seddona sa Sveučilišta Otago na Novom Zelandu, riječ nije o pravim strašnim vukovima, već o genetski modificiranim sivim vukovima.
Tvrtka Colossal tvrdi da je ovo prvi put u povijesti da je neka životinjska vrsta vraćena iz izumiranja. Uz projekt strašnog vuka, planiraju i oživljavanje vunastog mamuta i tasmanijskog tigra.
Ipak, paleogenetičar dr. Nic Rawlence objašnjava kako DNK iz fosila strašnog vuka nije dovoljno očuvan za izravno kloniranje:
“Zamislite da svježi DNK ostavite preko noći u pećnici na 260 °C – ostaju samo fragmenti, poput prašine.”
Zato je Colossal primijenio suvremenu tehnologiju sintetičke biologije – identificirali su gene koji su odgovorni za ključne osobine strašnog vuka i ugradili ih u genetski kod sivog vuka, njegovog najbližeg živućeg srodnika. Rezultat su hibridni mladunci s karakteristikama poput veće lubanje i bijelog krzna.
No, stručnjaci upozoravaju na ozbiljne evolucijske razlike – strašni vuk i sivi vuk razdvojili su se prije između 2.5 i 6 milijuna godina, pa se radi o potpuno različitim rodovima.
“Colossal je usporedio oko 19.000 gena i zaključio da je svega 20 genetskih promjena dovoljno da stvori vuka sličnog strašnom”, navodi dr. Rawlence.
Tri mladunca rođena su putem planiranog carskog reza, nakon implantacije modificiranih embrija u domaće pse kao surogat-majke. Smješteni su na privatnom imanju površine 2000 hektara na neotkrivenoj lokaciji na sjeveru SAD-a.
I dok su mladunci neodoljivi, pitanje ostaje: Što ovo znači za pojam izumiranja?
Dr. Rawlence zaključuje:
“Ako mislimo da možemo vratiti izumrle vrste, hoćemo li lakše dopustiti njihovo nestajanje? Izumiranje mora i dalje značiti zauvijek.”