Biografi svetog Antuna nazivaju ga „braniteljem potlačenih“, jer je u svom svećeničkom životu uvijek stajao na strani siromašnih i odbačenih – duhovnih siromaha, grešnika, ali i onih koji su materijalno oskudijevali. Njegove propovijedi bile su snažne poruke protiv društvenih nepravdi.
Jedna od poznatijih Antunovih misli glasi:
„Jao onima koji imaju pune podrume vina i žita, dva ili tri para odjeće, dok Kristovi siromasi prazna želuca ili polugoli prose na njihovim vratima…“
Za svetog Antuna, milosrđe nije samo davanje, već suosjećanje, dijeljenje srca i patnje s onima u potrebi.
Njegove riječi ostaju snažno aktualne i danas, u vremenu velikih socijalnih razlika. Redovi pred pučkim kuhinjama i siromaštvo uoči blagdana svjedoče o istim nepravdama koje je i on prozivao.
Sveti Antun je neumorno propovijedao protiv krivovjerja i nepravdi, obilazeći sela i gradove južne Francuske i sjeverne Italije. Pred kraj života povukao se u osamu u Camposampiero, gdje mu se bolest pogoršala. Umro je na putu prema Padovi, u samostanu dell’Arcella, u 36. godini života. Sv. Ante je preminuo, 13. lipnja 1231. u tada malom selu Arcelli kraj Padove.
Prije same smrti ugledao je i gledao Isusa kako mu ide u susret. Umro pjevajući marijanski himan „O gloriosa Domina“ (Oslavna Gospođo).
Iako se njegovo tijelo raspalo nakon smrti, njegov jezik ostao sačuvan – simbol njegove propovjedničke snage i svetosti.