Vojno-redarstvena operacija “Oluja”, koja je započela 4. kolovoza 1995. godine, predstavljala je jednu od ključnih točaka Domovinskog rata i prekretnicu u procesu oslobađanja okupiranog teritorija Republike Hrvatske. U operaciji su sudjelovale oružane snage Republike Hrvatske, prije svega Hrvatska vojska i specijalne postrojbe Ministarstva unutarnjih poslova, uz potporu i koordinaciju s postrojbama Hrvatskoga vijeća obrane (HVO) na teritoriju Bosne i Hercegovine.
Operacija je trajala do 7. kolovoza i rezultirala je oslobađanjem oko 10.400 četvornih kilometara teritorija koji je bio pod okupacijom samoproglašene Republike Srpske Krajine. Najvažniji vojni cilj bio je oslobođenje grada Knina, političkog i vojnog središta krajinskih Srba, koji je ostvaren već 5. kolovoza, samo dan nakon početka operacije. Toga je dana hrvatska zastava podignuta na kninskoj tvrđavi, što je simbolično označilo konačnu premoć hrvatskih snaga na tom prostoru.
Operacija je planirana kao brza i odlučna akcija koja će istodobno obuhvatiti više strateških pravaca. Hrvatske snage napredovale su iz više smjerova: iz pravca Karlovca i Ogulina prema Slunju i Korenici, iz Gospića prema Plitvicama i Udbini, te s područja južne Like prema Kninu. Posebno važan bio je južni pravac koji je uključivao prodor hrvatskih postrojbi s prostora Dinare i Livanjskog polja, koje su prethodno osigurane zajedničkim djelovanjem HV-a i HVO-a u sklopu operacije “Ljeto ’95”. Taj je prodor omogućio 4. i 7. gardijskoj brigadi Hrvatske vojske brzo napredovanje prema Kninu.
Uspjehu operacije “Oluja” uvelike su prethodile vojne operacije provedene na teritoriju Bosne i Hercegovine, koje su značajno utjecale na stratešku situaciju. Operacija “Ljeto ’95”, koju su krajem srpnja 1995. izvele zajedničke snage HV-a i HVO-a u zapadnoj Bosni, rezultirala je padom Grahova i Glamoča, čime su krajinske srpske snage ostale odsječene od logističke potpore iz Republike Srpske. Time je izravno onemogućen dolazak pojačanja i opskrbe iz BiH prema Kninskoj krajini, čime su položaji RSK dodatno oslabljeni i izloženi.
Političke posljedice operacije “Oluja” bile su dalekosežne. S vojno-strateške strane, operacija je omogućila Hrvatskoj da povrati gotovo sav teritorij pod kontrolom RSK, osim istočne Slavonije, koja je kasnije vraćena mirnom reintegracijom. Hrvatska je tom pobjedom ojačala svoj međunarodni položaj i potvrdila vojnu sposobnost vlastitih oružanih snaga. Operacija je također imala snažan učinak na razvoj situacije u Bosni i Hercegovini, jer je ubrzala raspad vojnih pozicija bosanskih Srba i dovela do daljnjih ofenziva koje su zajedno s “Olujom” dovele do pokretanja mirovnih pregovora u Daytonu i okončanja rata.
Unatoč svim “kontroverzama”, operacija “Oluja” ostaje u hrvatskom kolektivnom pamćenju kao ključni trenutak borbe za neovisnost i teritorijalnu cjelovitost države. Pritom ne treba zanemariti ni doprinos HVO-a i prethodnih zajedničkih operacija u Bosni i Hercegovini koje su strateški pripremile teren za uspješan završetak rata u Hrvatskoj.
Haaški sud je pravomoćno oslobodio hrvatske generale optužbi za ratne zločine, potvrdivši legitimnost vojno-redarstvene operacije “Oluja”. Operacija je provedena u skladu s međunarodnim vojnim i humanitarnim pravom. Cilj je bio oslobađanje okupiranih područja Republike Hrvatske i uspostava ustavno-pravnog poretka. Nije dokazana postojanost sustavnog plana protjerivanja srpskog stanovništva. Pojedinačni incidenti, ako ih je bilo, nisu bili dio službene politike hrvatskih vlasti. Time je međunarodno priznato da je Hrvatska branila svoj teritorij.
Hrvati se nemaju kome pravdati jer je “Oluja” bila pravedna, oslobodilačka operacija vlastite države.