U sjevernoafričkoj provinciji Numidiji, u gradu Tagasti (današnji Alžir), 354. godine rođen je Aurelije Augustin, jedan od najvećih mislilaca i svetaca kršćanske povijesti. Njegova životna priča – od nemirnog mladenaštva do duboke svetosti – i danas nadahnjuje mnoge tražitelje smisla i istine.
Mladi život: traganje i lutanja
Augustin je odrastao u obitelji u kojoj je majka Monika bila predana kršćanka, a otac Patricije poganin koji se obratio tek pred smrt. Kao dječak pokazivao je iznimnu darovitost, ali i sklonost mladenačkoj “ludoriji”. Sam se kasnije prisjećao dječje krađe krušaka, koju je počinio ne iz potrebe, nego iz same želje da iskuša zabranjeno.
U mladosti odlazi na školovanje u Kartagu, gdje se predaje hedonističkom životu. U 17. godini započinje vezu iz koje mu se rađa sin Adeodatus. Istodobno ga privlače filozofska učenja, a osobito maniheizam, što ga udaljava od kršćanstva u kojem ga je majka odgajala.
Put prema obraćenju
Unatoč lutanjima, Augustin nikada nije prestao tragati za istinom. Čitanje filozofa Cicerona probudilo je u njemu želju za mudrošću. Presudni trenutak dogodio se u Milanu, gdje ga je propovijed biskupa Ambrozija duboko dirnula. Nakon dugog nutarnjeg previranja, Augustin je doživio obraćenje. Opisujući taj trenutak, piše kako je čuo glas: „Uzmi i čitaj!“ – i otvorio Sveto pismo upravo na retku koji ga je naveo da ostavi staro i započne novi život.
Na Uskrs 387. godine, zajedno sa sinom Adeodatusom, Augustin je primio krštenje. Nakon toga vratio se u Afriku i potpuno se posvetio Crkvi. U Hiponu je postao biskup i ostao na toj službi sve do smrti 28. kolovoza 430. godine u 75. godini života.
Naslijeđe i djela
Augustin je ostavio golemo teološko i filozofsko naslijeđe. Njegova djela Ispovijesti i O državi Božjoj spadaju među najutjecajnija u povijesti kršćanske misli. U njima otvoreno piše o vlastitim slabostima, ali i o milosti koja ga je promijenila.
Sveti Augustin jedan je od najutjecajnijih teologa u povijesti kršćanstva. Njegova učenja oblikovala su zapadnu teološku i filozofsku misao stoljećima nakon njegove smrti.
U središtu njegova nauka nalazi se ideja o milosti. Augustin je naglašavao da se čovjek ne može spasiti vlastitim silama niti samo dobrim djelima, nego isključivo Božjom milošću. Smatrao je da je ljudska narav ranjena grijehom, te da samo Božja ljubav može obnoviti čovjeka i usmjeriti ga prema dobru.
Posebno je razvio pojam istočnog grijeha, tvrdeći da je grijeh prvih ljudi ostavio trag na cijelom čovječanstvu, što znači da se svaki čovjek rađa u potrebi za otkupljenjem. Krštenje, prema Augustinu, briše taj grijeh i uvodi čovjeka u zajedništvo s Bogom.
Velik naglasak stavljao je i na unutarnji život i traženje istine u vlastitoj nutrini. Po njemu, srce čovjeka može pronaći mir jedino u Bogu, a sve stvoreno treba biti promatrano kao putokaz prema Stvoritelju.
U svojim djelima govorio je i o odnosu Crkve i društva. Razvio je viziju „države Božje“ kao zajednice vjernika koja stoji nasuprot „državi zemaljskoj“, obilježenoj sebičnošću i željom za vlašću. Ta podjela ne znači odbacivanje svijeta, nego podsjetnik da je konačni cilj vjernika vječnost, a ne prolazne zemaljske vrijednosti.
Augustinovi stavovi i danas snažno odjekuju, jer jasno povezuju ljudsku krhkost s Božjom snagom, a čovjekovu čežnju s božanskom puninom.
Misli koje žive i danas
Sveti Augustin bio je čovjek nemirna duha, ali i čovjek koji je pronašao mir u Bogu. Neke od njegovih misli i danas su jednako snažne:
-
„Za sebe si nas, Gospodine, stvorio, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi.“
-
„Ljubi i čini što želiš.“
-
„Tko pjeva, dvostruko moli.“
-
„Ljubi grešnika, mrzi grijeh.“
Život svetog Augustina svjedoči kako put od grijeha do svetosti nikada nije zatvoren. Njegov primjer podsjeća da je traženje istine i smisla moguće pretvoriti u život posvećen Bogu i ljudima.