Sa Božjom pomoći u Seonici je započela obnova zvonika crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije. Ono što je dosada stajalo kao prepoznatljiv znak vjere i zajedništva duvanjskog kraja, sada prolazi kroz mukotrpnu, ali radosnu preobrazbu.
Prvi koraci bili su tihi i dostojanstveni: zvono, koje je godinama pozivalo vjernike na molitvu i naviještalo i radosti i tuge, skinuto je sa svog postolja i pažljivo zaštićeno. Dok traju radovi, njegova zvonka riječ neće se čuti, ali šutnja koju ostavlja poziv je da oslušnemo zvono u vlastitom srcu – glas savjesti, molitve i Božje blizine.
Postavljena je skela, a radnici su počeli skidati bakreni krov, uklonjen je betonski križ s vrha, a ploča na kojoj je stajao razbijena. Slike govore o trudu i naporu, o znoju ljudskih ruku koje grade ne samo zidove, nego i živo svetište duša. Novi dio zvonika podiže se prema nebu, sedam metara viši nego prije, kao vidljivi znak vjere koja uvijek traži više, koja se ne zatvara u prošlost, nego se iznova otvara budućnosti.
U toj budućnosti odzvanja i misao blagopokojnog fra Bariše Drmića, koji je sanjao da ovo svetište Velike Gospe bude ne samo mjesto molitve, nego i susreta, mira i nadahnuća. Novi sadržaji, o kojima se sada razmišlja, trebali bi biti njegov duhovni potpis, dodatni pečat svetištu koje već stoljećima povezuje nebo i zemlju, Boga i čovjeka, Duvanjsku ravan i njene ljude.
Dok gledamo kako majstori razbijaju stare ploče i uklanjaju dotrajale dijelove, u nama se rađa misao: i naš život je gradilište. Potrebno je skinuti ono što je staro, razbiti ploče grijeha i navika, i dopustiti Bogu da nas podigne u visinu – da naš život postane svjedočanstvo Njegove ljubavi.
Neka ovaj zvonik, kada zablista obnovljen, bude svima nama podsjetnik da je svaka obnova, bilo crkve, bilo duše, moguća samo s Božjom pomoći. Sve što činimo, činimo na slavu Božju i u čast Onaj koja je Uznesena – Blažene Djevice Marije, zaštitnice ovoga svetišta i cijelog duvanjskog kraja.
Omolje.com